Povratak u školske klupe često se svodi na kupovinu udžbenika, pakovanje rančeva i podsećanje na pravila ponašanja. Međutim, jedna od najvrednijih stvari koju dete može poneti sa sobom u novu školsku godinu ne staje u pernicu – to je mašta.
Mašta je osnova svakog kreativnog razmišljanja, a kreativno razmišljanje je ono što pomaže detetu da reši zadatke, izrazi se na času, ali i da se lakše prilagodi novim situacijama. Zato je važno da pre nego što školske obaveze preuzmu svakodnevicu, roditelji posvete pažnju negovanju i podsticanju dečje mašte.
U nastavku ti donosimo konkretne i primenljive savete kako da kod kuće, uz svakodnevne aktivnosti, pomogneš svom detetu da razvije jedan od svojih najvažnijih potencijala.
Koliko god zvučalo paradoksalno, dosada je plodno tlo za maštu. Kada dete ne dobija gotovu zabavu na ekranu, igrački koja „radi sve sama“ ili organizovanu aktivnost svaka dva sata, ono je primorano da osmisli svoju igru.
Upravo u tim trenucima nastaju izmišljeni svetovi, improvizovani rekviziti i prve priče koje dete stvara samo. Dajte mu prostor da se dosađuje i verujte u njegovu sposobnost da pronađe zabavu. U početku će možda tražiti pomoć, ali vremenom će naučiti da samostalno pokrene tok igre.
U svetu koji je pretrpan rasporedima i očekivanjima, deci često fali prostor za igru „bez svrhe“. Ne mora svaka aktivnost imati edukativni ishod. Ne mora sve biti takmičenje.
Pružite detetu materijale za igru koji nemaju jednoznačnu funkciju: kartonske kutije, stari materijali, razne teksture, štipaljke, tkanine. Kada dete ne zna „šta bi to trebalo da bude“, otvara se prostor da samo odluči – da li je to svemirski brod, kuhinja ili pozorišna scena.
Čitanje razvija maštu, ali pričanje razvija još više. Kada čitate detetu, povremeno zastanite i pitajte ga šta misli da će se desiti dalje. Kako bi ono završilo priču? Šta bi se dogodilo da lik ode drugim putem? Tako stimulišete stvaralačko mišljenje i učite ga da postoji više načina da se priča ispriča.
Takođe, možete zajedno osmisliti sopstvene priče – vi počnete rečenicu, dete nastavi, pa se smenjujete. Ova jednostavna vežba je odlična za pripremu za školu jer razvija govor, koncentraciju i sposobnost izražavanja.
Ne usmeravajte svaki crtež. Ako dete nacrta zvezdano nebo zeleno – odlično. Ako odluči da nacrta krokodila koji vozi bicikl – još bolje. Nema potrebe da ga „ispravljate“ u kreativnom izrazu.
Umesto da mu objašnjavate kako „zvezde nisu zelene“, pitajte: „Zašto si ih takve zamislio?“ Tako šaljete poruku da je njegova ideja vredna i da je slobodno da misli svojom glavom.
U tome mogu pomoći i raznovrsni umetnički setovi – oni koji kombinuju flomastere, voštane bojice, tempere i vodene boje – jer nude detetu izbor i mogućnost da samo odluči kojim medijem želi da izrazi svoju ideju. Dovoljno je da takav set imate kod kuće, uvek dostupan i spreman da se upotrebi.
Mašta se ne razvija samo u „posebnim“ trenucima. I svakodnevne situacije – poput odlaska u prodavnicu, pripreme obroka ili šetnje parkom – mogu postati poligon za imaginaciju.
Uključite dete u maštovite zadatke: „Zamisli da smo u džungli i da moramo da pronađemo banane“, „Šta bi bilo da smo sad patuljci koji kuvaju supu za zmaja?“ Ovakve igre jačaju kreativnost i stvaraju posebne trenutke povezivanja između roditelja i deteta.
Kada dete pita „Zašto ptice ne padaju s neba?“ ili „Kako vetar zna gde da duva?“, nemojte odmah tražiti naučno objašnjenje. Uključite ga u razmišljanje: „Šta ti misliš?“ ili „Kako bi ti to objasnio?“.
Ovako razvijate sposobnost deteta da promišlja, povezuje i zamišlja – osobine koje su neophodne u učenju, rešavanju problema i kasnije u životu.
Mašta nije samo detinjasta zabava – to je alat koji detetu pomaže da razume svet, da razvija samopouzdanje i da bolje uči. Pre početka škole, dok još traje bezbrižnije vreme, roditelji imaju priliku da podstaknu kreativnost kroz jednostavne, svakodnevne aktivnosti koje ne zahtevaju velike resurse – već samo pažnju, strpljenje i otvorenost.
Set sa šarenim bojicama, improvizovana priča pre spavanja ili zajednička šetnja sa izmišljenim scenarijem – sve to su mali koraci ka velikom razvoju dečje mašte.
I ne zaboravite – dete koje se usudi da zamisli nemoguće, sutra će se usuditi i da ga ostvari.
!