Odvikavanje od pelena predstavlja važan korak u razvoju deteta, ali za mnoge roditelje može biti i period pun nedoumica. Kada treba početi? Da li dete kasni? Kako reagovati kada se dogodi nezgoda? Da li koristiti nošu ili odmah preći na WC šolju?
Najvažnije je razumeti da odvikavanje od pelena nije takmičenje niti veština koju svako dete usvaja u istom uzrastu. Kada se proces prilagodi detetovom tempu, uz mirnu rutinu i odgovarajuću podršku, prelazak na toalet može proći znatno jednostavnije i sa manje stresa za celu porodicu.
Roditelji često odluče da uklone pelene zato što je dete napunilo dve godine, krenulo u vrtić ili zato što su druga deca iz okruženja već počela da koriste nošu. Ipak, sam uzrast nije jedini pokazatelj spremnosti.
Mnoga deca prve znakove spremnosti pokazuju između 18. i 24. meseca, dok je drugima potrebno više vremena. Važnije od poređenja sa vršnjacima jeste da posmatrate fizičku, emocionalnu i komunikacionu spremnost svog deteta.
Dete može biti spremno za odvikavanje od pelena kada duže ostaje suvo, primećuje da mu je pelena mokra, pokazuje interesovanje za toalet, ume da spusti i podigne odeću ili vam na neki način najavi da mu se ide u WC. Neka deca to kažu rečima, dok se druga povuku u ugao, čučnu ili postanu nemirna.
Pre nego što očekujete da dete počne redovno da koristi toalet, dozvolite mu da upozna opremu. Postavite nošu na vidljivo mesto ili mu pokažite dečiji adapter za WC šolju i objasnite čemu služi.
Prvih dana dete može samo da sedne obučeno, da dodirne rukohvate ili da se popne na stepenice uz vašu pomoć. Cilj nije da odmah obavi nuždu, već da novi predmet prestane da mu bude stran ili zastrašujući.
Ako želite da dete postepeno pređe na pravu WC šolju, praktičan izbor može biti dečiji adapter sa stepenicama. Manje sedište pruža sigurniji položaj, dok stepenice i rukohvati olakšavaju penjanje i pridržavanje. Važno je i da stopala imaju stabilan oslonac, umesto da slobodno vise dok dete sedi.
Detetu će biti lakše kada odlazak u toalet postane deo poznate dnevne rutine. Možete ga ponuditi nakon buđenja, posle obroka, pre kupanja ili pre izlaska iz kuće.
Ne treba ga stavljati na nošu svakih nekoliko minuta niti insistirati da dugo sedi. Dovoljno je ponuditi mogućnost i sačekati kratko. Ako se ništa ne dogodi, mirno nastavite sa danom.
Umesto pitanja: „Da li hoćeš na nošu?“, na koje dete lako može automatski odgovoriti sa „ne“, možete reći: „Vreme je da pokušamo pre nego što izađemo.“ Ton treba da ostane miran, bez pretnji, moljenja ili pregovaranja.
Doslednost je korisna, ali rutina ne mora biti kruta. Ako dete pokazuje snažan otpor, pravi pauzu ili je umorno, nema potrebe da se svaki pokušaj pretvori u raspravu.
Tokom odvikavanja od pelena praktična odeća može napraviti veliku razliku. Trenerke, helanke i pantalone sa elastičnim strukom lakše se skidaju od odeće sa dugmićima, tregerima, kaiševima ili komplikovanim kopčama.
Dete često prepozna potrebu tek neposredno pre nego što treba da obavi nuždu. Ako ne može brzo da spusti odeću, može doći do nezgode iako je na vreme krenulo ka toaletu.
Omogućite mu da vežba oblačenje i svlačenje i kada nije vreme za WC. Time ne učite samo korišćenje toaleta, već razvijate širu samostalnost deteta.
Pozitivna reakcija roditelja može pomoći detetu da stekne sigurnost, ali pohvala ne mora biti preterana. Pohvalite ga kada vam kaže da mu je pelena mokra, kada pokuša da sedne, kada sam spusti pantalone ili kada se seti da ode do toaleta.
Rečenice poput „Lepo je što si pokušao“ ili „Bravo što si mi rekao“ pokazuju detetu da primećujete njegov napredak.
Izbegavajte sramoćenje, kazne i poređenje sa drugom decom. Pritisak može izazvati dodatni otpor, strah ili zadržavanje stolice, naročito kod dece kojoj je kontrola odlaska u toalet postala izvor napetosti.
Čak i kada dete nekoliko dana uspešno koristi nošu ili WC, nezgode se mogu ponovo pojaviti. Razlog može biti igra, umor, promena okruženja, polazak u vrtić, putovanje ili jednostavno to što dete još nije potpuno usvojilo novu rutinu.
Kada se nezgoda dogodi, ostanite smireni. Recite nešto jednostavno, poput: „Desilo se, sada ćemo se presvući.“ Uključite dete u proces tako što će doneti čistu odeću ili odložiti mokre stvari, ali bez predstavljanja toga kao kazne.
Povremeno vraćanje starih navika može se javiti i nakon perioda uspešnog korišćenja toaleta, posebno kada dete prolazi kroz neku veću promenu ili stres.
Korišćenje toaleta kod kuće često je lakše jer dete poznaje prostor. Problem se može pojaviti na putovanju, u restoranu, tržnom centru ili kod rođaka, gde su WC šolje drugačije, veće ili bučnije.
Pre izlaska ponudite detetu da ode u toalet, ponesite rezervnu odeću i pokažite mu gde se WC nalazi čim stignete. Prenosiva noša može biti praktična kada nema odgovarajućeg toaleta ili kada se dete još ne oseća sigurno na nepoznatoj WC šolji.
Proizvod koji se koristi i kao adapter sa stepenicama i kao samostalna noša može olakšati održavanje slične rutine kod kuće i van nje. Poznata površina za sedenje detetu može pružiti dodatni osećaj sigurnosti.
Ako dete svaki put plače, odbija da sedne, zadržava stolicu ili proces postaje izvor svakodnevnih sukoba, korisno je privremeno napraviti korak unazad. Pauza ne znači da ste odustali niti da ste napravili grešku.
Sačekajte nekoliko nedelja, nastavite da razgovarate o toaletu bez pritiska i pokušajte ponovo kada dete pokaže više interesovanja. Obratite se pedijatru ako primetite bol, upornu konstipaciju, naglu promenu u navikama ili druge simptome koji vas zabrinjavaju.
Odvikavanje deteta od pelena najčešće nije jedan veliki trenutak, već niz malih koraka. Nekada će dete samo reći da mu se ide u WC, a sledećeg dana će zaboraviti jer je zaokupljeno igrom. Napredak ne mora biti savršen da bi bio stvaran.
Uz strpljenje, stabilnu rutinu i opremu prilagođenu detetovoj visini, korišćenje toaleta postepeno postaje prirodan deo svakodnevice. Važno je da dete u tom procesu oseti podršku, a ne pritisak.
Pogledajte naš sajt i upoznajte se sa dečijim 3u1 adapterom za WC šolju, koji se koristi sa stepenicama i rukohvatima, ali i kao samostalna prenosiva noša za kuću i putovanja.
!